Riječ dvije - Pas - Dragana Latinović

Mlatio je repom, pogled mu je bio uprt u daljinu. Kao mali je bio bačen tu uz put. Daleko od majke prvi put sam, zavukao se u ruševinu. Nije spavao, cvilio je. Kraj zidina je prošao olinjali mačak, zavirio je unutra, frknuo i produžio dalje. Niko nije volio pse, pogotovo lutalice. Mrak i kiša mu nisu dali da izađe da potraži neku hranu. Ležao je i tužno cvilio. Negdje pred zoru zaspao je. . Otvorio je oči pored njega je stajao čovjek. Osjeti je miris hrane i pošao za njim. Služio je kao igračka, jednokratna zanimacija čovjekovoj djeci. Kada su se djeca zasitila psa on je postao nepoželjan. Čovjek je razmišljao šta će sa psom. Smetao mu je i postao je višak. Jedne kišne noći pas se opet našao bačen kraj puta.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Pjesma IZNAD KRAJOLIKA - Dragana Latinović

Roman " Smrt je došla prekasno" - Nura Bazdulj-Hubijar - osvrt: Dragana Latinović

Priča "Zbogom" - Dragana Latinović