Riječ dvije - O snovima - Dragana Latinović

Sanjala sam snove u boji. Ti i ja šetamo kraj rijeke. Nešto mi šapućeš držeći me za ruku. Sam zvuk tvog glasa čini da se osjećam kao da hodam po oblacima. Sunce je visoko na nebu. Zaboravila sam da je subota.
San je tako živopisan, tek olistalo lišće intezivno zelene boje. Okrenula sam se ka tebi i nestalo je sve sem tvojih očiju. Sve je nestalo samo su one stvarne.
Iznenada gubi se rijeka, odnekud se diže vrtlog pijeska, vrelina nas obuhvata. U daljini se nazire obris pustinjskog karavana. I dalje te držim za ruku.

Dragana Latinović


Коментари

Популарни постови са овог блога

Pjesma IZNAD KRAJOLIKA - Dragana Latinović

Roman " Smrt je došla prekasno" - Nura Bazdulj-Hubijar - osvrt: Dragana Latinović

Priča "Zbogom" - Dragana Latinović