Pjesma ZEMLJA - Dragana Latinović

ZEMLJA

Zemlja je ponudila utjehu,
a zauzvrat upila suze.
Njene široke ruke
obgrlile su tvoje strahove.
Razliježu se njenom utrobom,
jauci uplakanih duša.

Zemlja pamti,
zemlja diše sve tvoje
nesreće istrajno ćuti.

Zemlja je danas vlažna,
trava ugažena na mjestu
 gdje ti je utjeha pružena.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Pjesma IZNAD KRAJOLIKA - Dragana Latinović

Слика
IZNAD KRAJOLIKA Čekaj me noćas ja doći neću u pokislim poljima tražim sreću tumaram bespućima širina uz svjetlost svjeća. Čekaj me noćas sutra će biti kasno iznad krajolika pratim let paunova ako oni uopšte lete njihovo perje prelama sunce. Čekaj me noćas, čekali su me mnogi u zalasku sunca vidim ti oči. Tminu sam prihvatila kao neminovnost do sledećeg leta pauna. Čekaj me noćas, u čekanju tražim spas svjetlost je moja luka jer se nada rađa u svakom izlasku sunca.
Прикажи све

Roman " Smrt je došla prekasno" - Nura Bazdulj-Hubijar - osvrt: Dragana Latinović

Слика
,, Sve u životu je zapravo pitanje trenutka. Trenutka u kome pucaju niti koje sve oko nas drže na okupu, u skladu, pa stvari, ljudi i događaji izmiču kontroli, započinje haotično kretanje, zbivanje bez reda i zakona. U jednom jedinom trenutku sve se mijenja, okreće naglavačke, ništa više nije kao prije, i ništa više neće biti ni slično nekoj predvidi voj, planiranoj budućnosti." Kada je pravi trenutak da se upoznamo sa književnim opusom Nure Bazdulj-Hubijar, da li trebamo biti srećni ili tužni, ili možda od oboje po malo. Satkana od neizmjerne tuge i mrvicu sreće knjiga " Smrt je došla prekasno" je zapravo autobiografija ljubavi koja živi a ne njene smrti. Feride djevojka odrasla u netipičnoj sredini, sreće Suada ljubav svog života, i gdje bi u drugim knjigama stajao kraj ovdje priča počinje. Da li jedna greška iz prošlosti može da bude taj trenutak nakon kojeg nema povrtka, ili se treba boriti i dalje. ,, Ali, činjenica da život nema smisla razlog je da se živi, uostal
Прикажи све

Priča "Zbogom" - Dragana Latinović

Слика
Zbogom. Jedna riječ, a tako mnogo kaže. Zbogom, kao hladnoća snijega. Zbogom sada, a i prošle zime. Čini mi se, bio je januar. Možda osmi ili deveti. Rastali smo se tada. Rastajemo se i ovog januara. Izgleda da je januar sudbonosan za nas dvoje. Zbogom postaje riječ koju izbjegavam. Kao lahor poljubac u čelo i nestaješ. Ostajem da stojim na peronu života idući januar i tvoje novo zbogom. (Kratka priča objavljena u okviru zbirke priča "Tisuću riječi")
Прикажи све